Amsterdam

Evo sta sam snimio na Leidseplein trgu u Amsterdamu:

Trenutak istine

Veceras su mi stigle odluke preostalih univerziteta na koje sam se prijavio. Svakom univerzitetu sam poslao vise desetina listova raznih formulara, preporuka i eseja. Svi su govorili o mojim dostignucima, vrlinama i manama. Moji profesori su uspeli da, zadrzavajuci kritican ton, iznesu mnogo razloga koji su snazno podrzali moju aplikaciju. Brojne van-skolske aktivnosti pa zatm dostignuca na takmicenjima, kao i priznanje State Department-a za liderstvo, su bar u mojim ocima trebali da budu vazni argumenti. Maksimalan prosek u prvom semestru u Univerzitetu u Novom Sadu, smer matematika finansija, (skoro) maksimalan prosek u specijalnom matematickom odeljenju Jovine gimnazije i maksimalni rezultat na prijemnom ispitu SAT Matematika 2 (i dobri rezultati iz fizike i hemije, uz 97% na TOEFL testu) su bili samo neki od elemenata moje prijave.

Nazalost, to ocigledno nije bilo dovoljno. Iako zvuci kao lazno ohrabrenje, moram priznati da zaista mislim da prosto ne postoji nista vise sto sam mogao da ucinim u proteklih nekoliko godina zbog cega bi njihove odluke danas bile drugacije. To je ipak bilo iznad mog uticaja. Vec drugu godinu se prijavljujem, i posle liste cekanja na Harvardu, ove godine sam se nadao da cu imati vise srece. Medjutim, sada bih vec rekao da kod ovih stvari sreca nije dovoljna. Rekao bih da je tim prestiznim univerzitetima vredniji taj dolar finansijske pomoci koji sam trazio, nego meni koji nemam tih $180 hiljada, potrebnih za 4 godine skolovanja. Dakle da ovo ne bi otislo u patetiku evo kako sam prosao:

Odbijen: MIT, Harvard, Yale, Columbia (NY), Dartmouth
Lista cekaja: Duke University

Duke je jako dobar univerzitet (8. u Americi) i moram priznati da se osecam veoma pocastvovanim sto je moju prijavu stavio na listu cekanja, na kojoj se inace, navodno, nalazi mali broj ljudi. Medjutim, cekanje na listi za Harvard od prosle godine (koje je verovatno jos veci uspeh) me je naucilo da se ne nadam bezveze. Sve mislim da je sansa sa liste cekanja gotovo minorna...

Evo kako je izgledalo pismo koje sam dobio od Duke-a. Copy&paste-ovano. Ako neko zeli, mogu i ostala da objavim..

Dear Aleksandar:

After a careful review of your application, and much consideration of your candidacy, the Admissions Committee of Duke University has decided to place you on our waiting list for admission to Duke this fall. I know this is not the news you were hoping for, but please read on while I explain the waiting list process.

This was in many ways an extraordinary year for the admission process at Duke. We received more than 19,000 applications, including the largest number of Regular Decision applications in our history. And our applicant pool was one of the strongest academically we have ever had. As a result, in filling the 1,665 places in the first-year class the Admissions Committee faced an extraordinary number of difficult decisions, and found itself not being able to admit students it might well have admitted just a year or two ago. It is clear to us that almost all of our applicants are outstanding young women and men, people who we know are fully capable of performing well in Duke’s classrooms and of contributing to our community. Unfortunately, the sheer volume of applicants means that we can admit only a small percentage of the students we find appealing, a task that was made exceptionally difficult by the unusual strength and size of our applicant pool this year.

If you are like most of the applicants on our waiting list, there was nothing specifically at fault in your application; in fact, most of our waitlisted applicants had to be exceptionally strong in many respects in order to be offered a place on our waiting list. I wish we could have admitted all of our highly qualified applicants, but limits on the size of our class made that impossible, so the Admissions Committee had to make some very difficult choices.

Unfortunately, I cannot give you a firm idea of your chances for eventual admission to Duke. We will not begin considering students on the waiting list until the applicants to whom we have already offered admission have had a chance to respond to our offer. As a result, we usually do not know until the middle of May whether we will be able to admit any students at all from the waiting list. In the past several years, between ten and seventy-five spaces in the class have typically become available, so if your interest in Duke remains strong, please return the card we sent you through the mail, and we will maintain the active status of your application.

Students often ask us what they can do to enhance their chances of admission from the waiting list. The information sheet we sent you through the mail discusses that question and offers a fuller explanation of our waiting list procedures. I realize that since we do not review our waiting list until May you will need to make a deposit to another institution even as you remain on our waiting list. I regret that this is the case, and I hope you understand how the timing of this process makes it unavoidable. If we do offer you admission, we will call you as soon as possible to let you know. We expect to conclude all waiting list activity by mid-July. If we are not able to offer you admission, we will let you know by then.

I recognize that this letter represents something between good news and bad news. I appreciate your patience and thank you for applying to Duke. You have my best wishes for success in college, whether at Duke or elsewhere.

Sincerely,

Christoph Guttentag
Dean of Undergraduate Admissions

Rejected at MIT :(

Dear Aleksandar,

The Admissions Committee has completed its review of your application, and I am so sorry to tell you that we are unable to offer you admission to MIT.

Please understand that this is in no way a judgment of you as a student or as a person, since our decision has more to do with the applicant pool than anything else. Most of our applicants, who like you are among the best in the world, are not admitted because we simply do not have enough space in our entering class. This year we had over 12,000 applications for less than 1500 offers of admission, from which will come our 1000 freshmen. Since all of our decisions are made at one time and all available spaces have been committed, all decisions are final.

Despite what you might think, the admissions process is not an exact science. Our applicant pool is more self-selected than most, with a very high percentage of top students, virtually all of whom have distinction in demanding academic programs as well as outstanding achievement in their lives outside of the classroom. We evaluate each applicant’s materials carefully and select those we judge to be the best match for our community.

I am very sorry to bring you such disappointing news when you have worked so hard. You are a terrific student, and I do wish you the very best as you continue with your education.

Sincerely,

Marilee Jones
Dean of Admissions

Anketa

Zanima me koliko vas koji citate ovaj blog zna sta znaci engleska rec redundant i kako bi to formulisali na srpskom...

Ako ne znate ili znate, ostavite komentar...

Rodjendan

Milana je juce postavila komentar da zeli novi post, i ja naravno izlazim u susret...


Prekjuce, 4. marta je bio moj 20-ti rodjendan... Iako subota vece nekima deluje kao odlicna prilika za obelezavanje rodjendana u ponoc, stvari ne stoje tako u Middelburgu. Naime, subotom u grad izlaze farmeri iz okolnih sela, i studenti se prkosno separatisu od njih. Drugim recima studenti uglavnom ne izlaze vikendom, a tome doprinosi i to sto ih dosta ode kucama.. Holandski studenti su dobili od drzave besplatne karte za voz, koje mogu da koriste ili radnim danima ili vikendom (u zavisnosti od licnog izbora). Cele nedelje smo cekali najavljivani dokumentarac na CNN o nelegalnoj trgovini dijamantima u zapadnoj Africi, tako da smo deo veceri proveli gledajuci dokumentarac.. Posle toga je bio film Helter Skelter.. i u ponoc je bio moj rodjendan, koji smo proslavili uz Tatra caj. To je vrsta slovackog biljnog likera, sa sadrzajem alkohola od 52%. Pili smo ga razblazenog u solji caja, tako da nije bilo suvise jako... Ako ovo citaju ljudi koji su poput mene mislili da je absinth jedina vrsta pica koja ima veliku kolicinu alkohola, mogu reci da takvih pica ovde ima dosta...
Prosla nedelja mi je bila prilicno naporna. Imao sam dva testa, iz statistike (oblast Research Methods in Social Relations) i matematike - drugi nivo (vector differential calculus, dvostruki integrali, path integrali), posto sam prvi nivo preskocio. Prvi je bio prilicno obilan, bar 1000 stranica za citanje. Knjige su naravno na engleskom jeziku, i kao sto je ocekivano kada je rec o ne-maternjem jeziku, trebalo mi je vise vremena jer sam sporije citao.. Napravio sam par glupih gresaka, ali ni to nije bilo dovoljno da mi smanji ocenu, tako da sam dobio ocenu A, koja je naravno maksimalna. Moram usput reci da se statistika ovde smatra za tezak predmet, i svi studenti su obavezni da ga uzmu.. Mislim da sam matematicki deo jako dobro uradio, ali cu otici na konsultacije da pogledam svoj rad, pa cu znati sa sigurnoscu da kazem.
Drugi ispit, iz matematike, je ocenjen istom ocenom, tj. A. Bilo je par previda sto se tice samog nacina polaganja ispita, posto je Richard (profesor) obecao da ce nam neke stvari pripremiti kao podsetnik na papiru, a na kraju je samo kopirao par formula.. Ubuduce cu i takve sitnice nauciti napamet, pa bih se potrudio da imam veci procenat, iako ce to i dalje biti ista ocena...
Sto se mojih ocena za sada tice, iz statistike na domacim imam kumulativnih 5.56% od 7.5% koliko sam za sada mogao osvojiti na domacem. Prvi test koji vredi 20% ocene je A. Matematika prvi domaci 94%, test A. Engleski prvi descriptive text essay, B (ako popravim par gresaka, bice B+), text summary (A-, sto ce biti A kada ispravim iste greske i ponovo predam). Prvi test iz engleskog ce biti u ponedeljak, i imam oko 600 stranica da pripremim. Nadam se da ce dobro proci..
I konacno sam stigao do najzanimljivijeg dela... rodjendanske zurke. Rodjendan cu proslaviti sa troje kolega: Kevin, Marieke i Pieter-Bart. Pozvali smo 60 ljudi. Od alkohola imamo 5-6 gajbi piva, od kojih je jedna Heineken. Kupili smo 5 flasa vina, grickalice i nesto soka.. Pomerili smo kauc u dnevnoj sobi i napravili mesta. Poslali smo pozivnice preko maila svim ljudima.. Rekli smo im da dodju u 9h, ali ih ne ocekujemo pre 10h :)
Eto toliko za sada, javicu se sledeci put cim budem imao vremena. Ovog vikenda me ceka engleski tako da cu verovatno biti zauzet...
Veliki pozdrav svima koji ovo citaju!

Identitet

Ne bih zeleo da ovaj blog postane banalni dnevnik o mojim dnevnim radnjama.

Kao sto neki mozda znaju teziste fakulteta na kome studiram je u internacionalnoj orijentaciji. Priblizno jedna trecina studenata dolazi da studira u Holandiju iz inostranstva i to na engleskom jeziku. Ostatak su holandjani ako se moze tako reci.
Opsta ocena je da su ovde ljudi koji nemaju najjasniju sliku o svojoj nacionalnoj pripadnosti. Ne zelim pritom da iznosim svoj vrednosni stav o tome, ali prosto sam stekao takav utisak.
U mojoj kuci zivi britanka koja nikada nije zivela u Ujedinjenom Kraljevstvu, holandjanin koji je najveci deo svog zivota proveo u Africi (i kome otac zivi u Dubai-u), a bolje govori engleski nego holandski. Upoznao sam momka koji je etnicki ekvadorijanac, ali se tamo uvek oseca kao stranac, dok vec 6 godina zivi u Holandiji i ne govori holandski. Ovo su samo neki od primera ljudi, kakvih ovde ima mnogo.
Za ove ljude nema lakog odgovora na jednostavno pitanje odakle dolaze.
Kada god covek putuje i nalazi se u novim situacijama, njegove reakcije nisu uvek prikladne, sto je sasvim normalno imajuci u vidu da nailazi na sredine sa drugacijim normama ponasanja i sa drugacijim ocekivanjima. To je sasvim razumno opravdanje. Kada covek negde putuje, on sa sobom nosi sliku i izgradjeno misljenje o sebi, o svojim vrlinama i manama, sposobnostima, sklonostima i svom drustvenom statusu. Deo tog identiteta je usko vezan za sredinu u kojoj se osoba ostvarila i stekla svoju predstavu o samoj sebi. Taj identitet ne mora da bude vezan samo za etnicku ili nacionalnu pripadnost.
U obicnim okolnostima, ovaj identitet se podrazumeva, i retko ko se zapita "hej pa ko sam ja?". Medjutim za mnoge moje kolege, studente sa RA, ciji su roditelji mnogo putovali i odgajali ih u razlicitim zemljama ovo je vazno pitanje. Oni nemaju odgovor na njega.
Kako se to ogleda u njihovoj svakodnevici, moram priznati da ne znam. Verovatno su naucili da zive sa time. Mozda su zahvaljujuci svom velikom iskustvu koje su stekli ziveci u razlicitim zemljama, uspeli da stvore dodatnu vrednost iz toga, oslobadjajuci sebe drustvenih uticaja. Ipak, kako za sada izgleda, za mnoge je odsustvo kolektivnog identiteta samo nedostatak.

Leteci Holandjanin

Juce sam slucajno resio da pogledam sta Flying Dutchman (leteci holandjanin) zaista znaci... I imao sam sta da vidim...
Link ka wikipediji