Zavrsila se i ta druga radna nedelja. Za mene je bila prilicno naporna.
Pre svega zato sto sam morao ponovo da odem do prodavnice namestaja koja je na drugom kraju grada. Tamo sam konacno kupio namestaj i u sredu su mi ga isporucili. Ipak, morao sam da cekam vikend da bi ga sklopio jer sam bio zauzet preko radne nedelje.
Domaci iz statistike koji smo imali za cetvrtak je ponovo uspeo da me oznoji. U toku nedelje smo presli novih sto stranica knjige koje sam ja trebao da procitam za vikend.
Danas je nedelja, i Lange Jan (toranj, koji se periodicno oglasava) je ponovo uspeo da me probudi tacno u deset sati posle svega nekoliko sati sna. Kasnije u toku dana sam sve vreme borio sa ormanom koji nisam stigao juce da sastavim. Orman je isporucen u dve kutije, u tacno 188 delova. Od alata sam imao "elektricni srafciger" koji mi je puno pomogao, ali mi je cekic puno falio. Trebalo mi je skoro 4 sata da sklopim orman i iza mene je ostao veliki nered koji ce morati da ceka utorak ili sredu da ocistim sobu.
Drago mi je sto sam uspeo da odolim iskusenju da kupim jos neki komad namestaja, jer bi on sada sasvim sigurno cekao u nekom cosku svoj trenutak. Mislim da mi je dosta sklapanja namestaja bar za godinu dana. Sada mi se jako spava i sigurno pisem nepovezano...
U cetvrtak sam dobio obavestenje da je postar pokusao da mi dostavi moju novu cip karticu Rabobanke. Sa tom potvrdom nisam mogao da je podignem u posti vec sam u petak dobio jos jednu i onda sam u subotu konacno dobio svoju zlacanu chip knip karticu. Sa njom sam odmah otisao da kupim laptop, ali su me u prodavnici docekali sa losim vestima da cu morati da sacekam da kompanija odobri potpisivanje ugovora. (Planirao sam da potpisem ugovor za postpaid mobilni, sa tim sto bi vratio mobilni telefon koji mi mreza poklanja i doplatio nesto para za laptop.. Zato bih kasnije dobijao velike racune za mobilni. Mreza mi jos poklanja bonus 400e telefoniranja u prva tri meseca, ne bi li se opustio i navikao da vise trosim:)
Sinoc je za nasu skolu bilo posebno vece. Naime, dogodila se premijera predstave Universal Grammar koju je nasa dramska sekcija spremala pola godine. U predstavi su ucestvovala i tri moja cimera Kevin, Adrian i Rik. U pitanju je alternativni teatar, britka i aktuelnha politicka satira, koja objedinjuje teme od nase skole do prosirenja Evropske Unije i pretencioznog odnosa Sjedinjenih Drzava prema ostatku sveta. Na kraju predstave Kina posle Kameruna pristupa EU, Amerika bombarduje Svajcarsku, tek posto je zavrsila sa bombardovanjem Vatikana (od koga vise nista nije ostalo). Bombardovanje se prenosi uzivo na svim kanalima, i masa strasno navija za svog favorita.
Kevin u toj predstavi ima znacajnu ulogu, i naravno cela porodica je dosla da ga vidi. Otac je doleteo na jedan dan iz Dubaia gde zivi vec nekoliko godina. Dosla su i dva ujaka, a treci nije mogao da dodje jer su se u Dzakarti gde zivi dogodile velike poplave. Kev je inace zanimljiv lik. Detinjstvo je proveo u Keniji i Tanzaniji, gde mu je otac radio za avio kompaniju. Koliko sam shvatio obisao je skoro ceo svet. Novu godinu je docekao u Sri Lanki, posle je posetio oca u Dubai-ju i posle svratio do Njujorka. Voli ponekad da se pravi vazan i da naginje elitizmu ali je u sustini dobar momak. Sinoc mu je dosao drug da gleda predstavu. Dosla je i njegova sestra, koja je veci deo predstave provela gledajuci u mobilni telefon. Naravno, njima nije bilo nista cudno u tome sto je gosta stavio da spava na podu. Mozda gresim, ali meni to deluje neobicno i negostoprimljivo.
Holandjani su u sustini fini ljudi i do sada nisam imao nikakvih nezgodnih situacija. Rekao bih samo da im fali malo vise predusretljivosti.
Sunday, February 11, 2007
Subscribe to:
Post Comments (Atom)


0 comments:
Post a Comment